Ivica Križanac: Ne volim gledati u prošlost
Ivica Križanac velika je zvijezda hrvatskog nogometa. U ovu konstataciju uopće nema spora, jer je Omišanin jedan od najboljih igrača Zenita iz Sankt Peterburga, osvajača Kupa Uefe i europskog Superkupa. Druga je stvar što ga je hrvatska nogometna javnost dobro upoznala tek ove godine i tek tada shvatila kakva je veličina od nogometaša. Njegov dolazak do reprezentacije Hrvatske popraćen je i neugodnom razmjenom mišljenja s izbornikom Slavenom Bilićem, pale su neke teške i grube riječi, no sve je to sada iza njega (“Ne volim gledati u prošlost.”). - Molim vas, samo bez bombastičnih naslova! Meni to ne treba, nisam nikakav zločesti dečko hrvatskog nogometa kako me neki tituliraju. Za mene je rezultat najveće mjerilo nečije vrijednosti. Ništa drugo me ne zanima. Kada se to dogodilo, samo sam htio da me netko pogleda. I nisam htio nikoga vrijeđati, izrazio sam mišljenje, iskazao nezadovoljstvo. Danas sam tu gdje jesam, imam vrlo korektan odnos s izbornikom. Uglavnom, nakon što je debitirao za Hrvatsku protiv Slovenije u Mariboru, Križanac je odigrao maestralnu partiju u Ukrajini u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i time, čini se, osigurao status prvotimca u najdražem dresu. - Nitko nije pretplaćen na mjesto u reprezentaciji, svašta se može dogoditi i sve se može promijeniti. Zadovoljan sam statusom, a ne mogu vam ni opisati što je meni značila utakmica sa Slovenijom. Imala je status prijateljske, ali okruženje je bilo neprijateljsko. To kako su nas primili neobjašnjivo je. S druge strane, debitirati u 29. godini, makar sam iza sebe imao nastupe u Ligi prvaka, osvajanje velikih trofeja, golemo je iskustvo... To je specifično, pa još i ti problemi koji su se pojavili prije toga. Znam i da su svi očekivali što će biti u Ukrajini, kako ću odigrati, bez obzira što nije bilo razloga za sumnju. Rekao sam da je za mene rezultat mjerilo svega i zato s ponosom ističem da sam, čini mi se četvrti Hrvat koji je osvojio Kup Uefe. Drago mi je da smo tamo odigrali dobro i da smo ostvarili dobar rezultat. Suigrači su mi pomogli, olakšali da i ja dam svoj mali doprinos pozitivnom ishodu. Zbog obitelji, zato što želi biti što bliže njima, odlučio je da neće ostati u Sankt Peterburgu. Ima još godinu dana ugovora, želio bi se što prije riješiti te obveze, ali “poštovat ću svaku klupsku odluku, predobro me plaćaju da bih se bunio”. - Vidjet ću kad odem tamo za mjesec dana što će biti. Hoću li otići odmah, za šest mjeseci ili tek kad mi ugovor istekne. Sve su opcije otvorene. Mojima u klubu to sam rekao još prije godinu dana. Dakle, prije nego smo postigli sve uspjehe u Europi, prije nego sam postao reprezentativac. Stojim iza toga da se želim vratiti u Hrvatsku. I razlog se jako dobro zna. Želim biti uz obitelj, jer mi jako nedostaje. Starija kćer Leona je ove jeseni pošla u školu u Omišu, to je bila naša odluka. Novci neće biti najvažnija stvar u mojem odabiru, jer da je tako, ostao bih u Rusiji. Nitko nema takve novce kao Rusi. Onda? Hajduk ili Dinamo? - Glupo mi se ponavljati i govoriti da sam hajdukovac u duši, od glave do pete. Još je gluplje da ispadne kako se nudim. Istina je da s Hajdukom nisam imao baš nikakav kontakt do sada. Jedina moja veza s Hajdukom je jedan trening kad sam imao 13 godina, bilo nas je talenata iz cijele Dalmacije. Nakon treninga jedan je trener rekao mojem ocu da dobro stojim na terenu. I to je bilo sve, moj otac se naljutio, a u ta doba putovati iz Omiša u Split svaki dan na treninge, pokrivati sve troškove, nije bilo jednostavno. I ja sam ostao u Omišu. izvor: sportske novosti Oznake: ivica križanac |
posted by Peter Polić at 17:25
