Hrvatski nogometaši

Svi su gledali sa skeptikom Bilićevu odluku da izvede drugu momčad, Austrijanci su se pribojavali puštanja utakmice, Blažević je prognozirao potop Hrvatske, a Bilićeva rezerva je - pobjedila!

Gdje su sada one kritike i malodušnosti poslije Mađarske i mršave pobjede nad Austrijom, gdje su sada kritike zbog pozivanja ovoga ili nepozivanja onoga igrača, sve je palo u vodu, jer Hrvatska ide dalje, sa maksimalnih devet bodova! UEFA može slobodno izbrisati onaj dio u pravilima da se mora igrati sa najboljim sastavima, jer dok je Bilić na kormilu, i druga naša momčad pobjeđuje.

Utakmica je počela bez žestokog ritma, iako su naši brzo preuzeli inicijativu i posjed lopte, iako je od kreativaca jedino Rakitić bio u igri. Vezni igrač Schalkea najprije je u 20. minuti s desne strane gađao glavu Hrvoja Vejića, da bi potom, 12 minuta kasnije, u krasnu prigodu gurno Ivana Klasnića. Na žalost, Vejićev je udarac prohujao pored vratnice, dok je Klasnića nadmudrio sjajni Artur Boruc, koji se s napadačem Werdera oči u oči susreo i u 45. minuti. Pobijedio je vratar Celtica i tada.

U 53. minuti Borucu više nije bilo spasa, kada je akciju započeo opet sjajni Rakitić, čija je lopta došla do lijeve strane, prvo do Klasnića, koji je fauliran, ali ipak uspjeva proslijediti do Danijela Pranjića, koji odličnom povratnom loptom pronalazi igrača utakmice, Klasnića čiji udarac iz prve odlazi u malu mrežicu, neobranjivo za Boruca. Poljaci su tada počeli igrati bolje, imao je odličnu priliku Aurelio ali prošla je tik uz stativu. Najveću je priliku propustio Zahorski u 87. minuti, izašao je sam na Runjea, ali naš vratar brani.

Tako je Hrvatska završila svoj nastup po skupinama na prvome mjestu u skupini B sa maksimalnih devet bodova i gol razlikom 4:1.

Ivan Klasnić proglašen je igračem utakmice. Odlično je odigrao cijeli susret, razigravao i borio se, sam stvorio par prilika i u jednoj i zabio. Postao je prvi igrač koji je nastupio na EP nakon transplantacije bubrega. I još kako nastupio! Prije godinu i pol borio se za život, svi su zapečatili njegovu karijeru, ali vjerovao je i uzdao se, i vratio se. Zato je svaki njegov pogled nakon pogotka posebnom emocijom upućen prema gore, prema Bogu.

A Slaven Bilić još jednom je dokazao svoju genijalnost kao trener. Sa njime se duh vatrenih vratio u našu ekipu, i opet se imamo čemu nadati i veseliti. Čak i ako ne prođemo Tursku, učinili smo veliko djelo vrijedno respekta. Ali, kako je rekao jedan komentator, Bilić bi pobjedio i sa školskom ekipom. Nadajmo se da se i u njegovim redovima krije jedan Vlaović iz '96...